Nemoj da plačeš suzo što klija,
tvoj bolni pogled nije moja sreća.
Nek u tvojim očima osmijeh
proklija,
Jer u mojoj tami tvoj je osmijeh svijeća.
Zbog tvoje tuge plaču oni što te
vole,
jer ti si im oaza u pustinji bola,
a za tu oazu pustinjaci mole,
jer tvoji osmjesi u pijesku su mora.
I hoću da znaš: pustinjak sam i ja,
i kroz svoje suze za tvoj osmijeh
molim.
Kada se ti smiješ i na meni
osmijeh sija,
kada plačeš-plačem…zato što te
volim.
Lidija Nožanić , III1 Gimn.
