Sve bila je muzika u ljubavi s njim

Pozornica je bila mračna poput najcrnje noći. Ali krilo se u njoj nekih čarki. Srce plesačice kucalo je brže od treptaja oka. Bila je uzbuđena jer je znala da će njeno tijelo biti u njegovom naručju. Njezino ljubičasto svjetlo polako je oblačilo pozornicu u ljubav. Njena bijela, baletska cipela kročila je na začarane daske. Bojažljivo su njene nježne tanke nožice koračale ka njemu. Njeno uzbuđeno lice prekrilo je rumenilo. Njegove, na izgled tako grube, a na dodir tako nježne ruke, obuhvatile su njen vitki struk. Kroz njeno tijelo prošlo je jato leptirova i probudilo njene uši. Tek tad čula je zvuke violine, ali i zvuke svoga srca. Plesala je i okretala se u njegovom naručju, kao mirna, bijela golubica. Njene nožice pratile su muziku tog opijajućeg instrumenta, ali njeno srce, njene oči, igrali su u ritmu ljubavi. Svakim pokretom ona se trudila da ga zanese i očara. Svojim plesom mamila ga je da se zaljubi u nju. Odjednom, violina je postala glasna i nemirna, žice su se otimale i to je balerinu natjeralo na čin poljupca. U momentu kada mu je bila najbliža, prislonila je svoje usne na njegove i zadrhtala. Violina je utihnula, a njena ljubav, ljubav nježne balerine, se rasplamsala. Bila je obuzeta blaženim, ali i nemirnim osjećajem ljubavi, istrgla se iz njegovog naručja i zauvjek otišla. Gušeći se u suzama ispod starog, kamenog mosta, shvatila je da je sve bila samo muzika, samo zvuk violine koju je ona proklinjala.

Nevena Milanković, II2 gimnazije