Spomenici su nijemi, ali mnogo govore

Lagano, tiho poput šapata kročila sam na hladnim kamenom popločan put. Korak mi je bio oprezan, put strahopoštovanja dok sam hodila između dva naizgled bijela prostranstva. Zagledavši se u more bijelog mermera, shvatila sam da mirno i spokojno leži na pokrivaču kratko podšišane trave.

          Bezbrojni redovi bijelih krstova sijali su u svoj svojoj slavi pod popodnevnim suncem. Stajali su tu tako ponosno i prkosno da mi je kroz cijelo tijelo prostrujao talas jeze, straha, ponosa.
To moji preci, preci svih nas, očevi, braća, sinovi, Solunci, heroji, vitezovi, stoje na vječnoj straži. Osjećaj njihove prisutnosti bio je tako jak da je bio gotovo opipljiv. Kao da sam samo pročitavši ime sa spomenika mogla u sekunci proživjeti čitav život pokojnika. Milutin Jovanović. Iznenada sam razumjela svu njegovu sreću i tugu, mogla sam čuti boju njegovog glasa i osjetit stisak majčinih ruku oko njegovog tijela. I najzad sam mogla osjetiti bol u grudima od prostrijelne rane. Imao je samo dvadeset godina. Stanko Petrović. Mogu da čujem tiho dozivanje: „Tata, tata, zar moraš da ideš?“ i osjetim brigu za kućom i porodicom, zatim mi kroz tijelo prođe bolan prasak. To mora da je od granate. Imao je trideset pet godina, te troje male djece. Konačno, pogledavši još jednom preko sjajnih redova, kao da su sve duše ustale, čula sam žamor jednog gotovo cijelog naroda, njihovi životi lebde iznad mene dok ja pokušavam da upijem njihove priče.

          Odjednom sve utihnu. Hvatam sebe kako mislim da je sve ovo bila samo iluzija, ali ne. Svi ovi ljudi govorili su uglas:“Budi ponosna što tvojim venama teče krv heroja što su svoje živote dali za svoju zemlju i za svoju riječ. Ne zaboravi žrtvu koju smo podnijeli za slobodu, vjeru, otadžbinu i za vas, buduće naraštaje. Ostanite ponosni i neka vam obraz uvijek bude čist!“. Najzad shvatam da grobovi, iako hladna gomila kostiju i kamena, ipak jedini znaju istinu i najglasnije govore o vremenu koje je iza nas.

                                                                   Dajana Barašin IV1 gimn.