Razgovor sa mladom umjetnicom Tamarom Cvijanović

Naša škola je prepuna talenata. Jedan od njih je i Tamara Cvijanović, učenica II2 gimnazije. Tamara je na časovima, sekciji i na mnogim vannastavnim aktivnostima pokazala veliki talenat za crtanje. Iako je po prirodi tiha i povučena, odgovorila je na nekoliko pitanja o svom talentu.

Kada i kako se javila ljubav prema crtanju?

Još u šestom razredu osnovne škole započela sam sa crtanjem. Jednom prilikom vidjela sam drugaricu Jelenu kako nešto crta i veoma mi se dopalo. Zamolila sam je da me nauči i pristala je. Nakon toga smo počele sve češće zajedno crtati i zajedno napredovati.

Gdje pronalaziš inspiraciju i kad najčešće crtaš?

Inspiracija najčešće dođe sama od sebe ili u trenutku kada vidim nešto što me zainteresuje. Najčešće crtam kada mi je dosadno i tako ispunim višak vremena.

Šta najviše voliš crtati?

Najviše volim crtati portrete, mistične i nestvarne likove ili životinje.

Koju tehniku najčešće koristiš i koliko crteža imaš?

Nemam neku određenu tehniku kojom crtam, samo uzmem olovku ili bilo šta što mi je pri ruci i crtam ono što zamislim. Imam mnogo crteža, oko 11 punih svesaka sa skicama i nekoliko blokova.

Da li si ikada učestvovala na likovnim konkursima, kolonijama, susretima i slično?

Ne, crtanje mi je uvijek bilo samo hobi, kojim se bavim kod kuće ili ponekad u školi, samo za zabavu.

Koji pravac u umjetnosti ti se najviše dopada?

Svaki pravac je jedinstven i zanimljiv na svoj način, ali zbog svoje lepršavosti i svijetlih i pastelnih boja, rekla bih da mi je omiljeni rokoko.

Imaš li uzora?

Pored moje već pomenute drugarice Jelene, nemam nekog posebnog uzora.

Baviš li se još nečim pored crtanja?

Ne bavim.

Da li se u budućnosti želiš baviti crtanjem ili nekom drugom vrstom umjetnosti?

Nikad nisam htjela da se profesionalno bavim crtanjem, to mi je oduvijek bio samo hobi. Smatram da bi mi, kad bih to počela raditi kao posao, oduzelo svе zadovoljstvo i zabavu koju mi trenutno pruža crtanje. Vjerovatno bih prestala voljeti crtanje jer bih se forsirala da to radim.

 

 Sara Žujić, II2 g