32693314_2112644489012057_5436980571517485056_n

Razgovor sa mladom sportistkinjom Goranom Maksimović

Gorana Maksimović je naša učenica  iz II1 gimnazije. U slobodno vrijeme, ona se bavi košarkom. Iako košarku trenira kratak vremenski period, sa svojom ekipom postigla je mnoge zapažene rezultate. U ovom intervjuu će nam reći nešto više o sebi.

  1. Kada i kako se javila ljubav prema košarci?

Ljubav prema košarci se javila kada sam bila veoma mala. Moja sestra se bavila košarkom, te sam je često posmatrala. Samim tim sam naučila neke osnove i tada mi se javila želja da počnem trenirati.

  1. Koliko dugo se baviš ovim sportom?

Imala sam ogromnu želju da počnem trenirati, ali mi se prilika nije javljala. Međutim, prošle godine u maju čvrsto sam odlučila da počnem trenirati na košarkaškim terenima i upravo to sam i učinila.

  1. Da li si zabilježila neke zapažene rezultate i s kojim klubovima si to postigla?

Treniram za „Igokeu”, a jedno od značajnih takmičenja bilo je u Sloveniji gdje je moja ekipa osvojila 4. mjesto. Pored toga, tim je takođe zauzeo 4. mjesto u ligi Republike Srpske pod vođstvom našeg trenera Nevene Gašić. Naravno, često imamo i druge prijateljske susrete i takmičenja. 

  1. Budući da igraš za KK„Igokea”, da li ti je teško uskladiti sport i školu?

Za mene, pošto sam putnik, veoma je teško uskladiti školu i košarku, ali uz jaku volju i želju za nečim sve je ostvarivo.

  1. Imaš li uzore u ovom sportu?

Na početku mi je najveći uzor bila sestra, ali godinama sam takođe saznala za odlične profesionalne igrače. Svi će vam reći da su njihovi idoli strani igrači, naravno imam ih i ja, ako što su  Giannis Antetokounmpo i Kyrie Irving. Međutim, moji najveći uzori dolaze iz naših liga, a oni su Nemanja Dangubić i Stefan Marković.

  1. Ko ti je najveća podrška?

Najveću podršku mi pružaju moji roditelji, kao i cijela porodica, a pored njih mi je drago što imam dosta prijatelja koji me podržavaju u onome što volim.

  1. Planiraš li se baviti ovim sportom u budućnosti?

Ja se nadam da ću pored školskih obaveza moći nastaviti da se bavim ovim zanimljivim sportom.

  1. Imaš li neki momenat koji ćeš pamtiti?

Naravno, njih će u sjećanju ostati mnogo. To su trenuci sa treninga, svlačionice ili sa utakmica. Sloga i novonastala prijateljstva se najčešće sreću u timskim sportovima, kao što je i sama košarka.

  1. Imaš li neki moto?

Život je jedan i u tom našem prolaznom vijeku trebamo uraditi sve što želimo, jer samo nam se tad pruži prilika i nikad više.

Andrea Ivanović, III1 gimnazije
Ivona Stojić, III1 gimnazije