0-02-05-8827e59a5b8973726e85c4f9c29c96abbc2bfe1b37666885022069b5ba42d058_full

Razgovor sa mladim trenerom aikidoa

Milan PeulićMilan Peulić je učenik II1 razreda gimnazije  JU CSŠ “Petar Kočić”.  Rođen je 6.9.2000. godine. Milan je jako uspješan u sportu kojim se bavi, a to je aikido, te smo mu povodom toga postavili par pitanja.

  1. Zašto si se počeo baviti aikidom?

Oduvijek su me fascinirale različite vrste borilačkih vještina, upravo zbog toga sam izabrao aikido, koji  je i sam moderna japanska borilačka vještina. Aikido u suštini predstavlja i vid samoodbrane, te se može pokazati korisnim u različitim životnim situacijama, kao što su napadi, u kojima se uvijek mogu odbraniti ili pomoći drugima u nevolji.

 

  1. Koliko godina se baviš ovim sportom?

Ovim sportom sam se počeo baviti prije pet godina. Isprva je to bio samo hobi, međutim, prerastao je u nešto mnogo više.

  1. Da li si učestvovao na nekim takmičenjima?

Vrsta sporta kojom se bavim nema neka konkretna takmičenja. Tu postoje godišnji seminari u Banjoj Luci, na kojima imam priliku da pokažem svoje znanje, ali da i naučim nešto o novim tehnikama od ostalih učesnika, te trenera koji vode sam seminar. Ovakav jedan seminar sam prvi put posjetio 2014.godine, te sam pomoću novih tehnika i svog trenera Gorana Trivunića stigao do nivoa smeđeg pojasa, za koji sam dobio i diplomu.

  1. Pošto nije bilo konkretnih takmičenja, koji je tvoj najveći uspjeh?

Moj najveći uspjeh je titula mladog trenera, koju sam dobio prije otprilike godinu dana. Naime, ovim putem imam priliku da svoje znanje prenesem na mlade članove, te ih naučim samoodbrani. Moje treninge pohađaju djeca od 3. do 6. razreda, na kojima im pokazujem različite vidove samoodbrane, što je posebno korisno za djevojke.

  1. S obzirom da si mladi trener, možeš li nam reći kako izgleda jedan tvoj čas?

Pošto treniram djecu, imam običaj da trening počnem zagrijavanjem u vidu timskih sportova, kao što su rukomet, košarka ili fudbal. Zatim slijede vježbe, a potom počinje dio treninga vezan za samoodbranu. Naime, ja im prvo pokažem nove tehnike koje bi trebali savladati, a potom ih učenici između sebe vježbaju do kraja treninga. Na treninzima uvijek vlada pozitivna i radna atmosfera i uvijek se nešto novo, kroz druženje, nauči.

  1. Ko ti je najveća podrška i da li imaš uzore?

Prije svega, najveća podrška mi je tata, ali naravno i ostatak moje porodice i trener. Moj najveći uzor od samog početka je pokojni Ljuba Vračarević, osnivač aikidoa na Balkanu.

  1. Da li imaš neke planove za budućnost?

Najprije želim da se dobro pripremim i posjetim ovogodišnji Međunarodni seminar aikidoa u Banjoj Luci, koji će se održati u maju, dok u daljoj budućnosti imam želju postati još bolji, te stići i do crnog pojasa. Volio bih takođe trenirati ovaj sport u stranim zemljama.

  1. Imaš li nešto da poručiš mladima koji su zainteresovani za borilačke vještine?

Ukoliko neko ima volju i želju da se bavi ovakvim sportom u Srpcu, to nije teško uskladiti sa školom, jer se treninzi održavaju dva puta sedmično, uglavnom naveče, u sali osnovne škole. Takođe,ovim putem bih želio pozvati sve zainteresovane da nam se pridruže.

  1. Imaš li ikakav moto kojim se vodiš kroz život?

Moj moto je da nikad ne odustajem, pogotovo ne kada je najteže.

                                                                                                Andrea Ivanović, III1 gimnazije

                                                                                                Ivona Stojić, III1 gimnazije