Milan slider

Prvi učenik naše škole na razmjeni učenika – razgovor sa Milanom Živanićem

Milan Živanić, učenik trećeg razreda gimnazije naše škole, u julu ove godine otputovao je u Orlando na razmjenu učenika. Odlučio je sa nama podijeliti svoja iskustva i time motivisati druge učenike da se u budućnosti odvaže da iskoriste ovakve prilike, te da steknu iskustva koja će pamtiti cijeli život.

Kako si došao na ideju da učestvuješ u razmjeni učenika?

Početkom drugog razreda počeo sam razmišljati o tome kako je živjeti i školovati se u nekoj drugoj sredini. Već ranije mi je tata spomenuo da postoji mogućnost razmjene učenika na godinu dana. Ne mogu da se sjetim kako sam tačno odlučio da želim ići na razmjenu, ali znam da sam imao sreće jer je u tom trenutku ostalo samo 7 dana za prijavu.

Kako se odvijao proces pripreme za razmjenu?

S obzirom da sam imao 8 mjeseci pripreme, cijeli proces nije bio previše naporan. Jedino je bila potrebna dobra organizacija zbog puno papirologije koja se trebala pripremiti i ispuniti (od potvrda da se slažem sa svim pravilima do papira za mjesto boravišta). Takođe, vježbao sam engleski i učio o Američkoj kulturi.

Kako si se osjećao pri dolasku tamo?

Bilo je vrlo neobično sjesti na avion prvi put potpuno sam i otići na drugi kraj svijeta gdje ljudi ne pričaju isti jezik i gdje apsolutno nikoga ne poznajem. Kada sam stigao u Orlando, sve je izgledalo potpuno drugačije.

Kako si se uklopio u porodicu i sredinu u kojoj trenutno boraviš?

Lično nisam imao problema uklopiti se u novu sredinu i novi način života. Sada, nakon nekoliko mjeseci boravka ovdje, sve djeluje prirodno. Živim u mjestu Winter Park koje je udaljeno oko 10 kilometara od Orlanda.

Da li ti jezik predstavlja problem?

Još u osnovnoj školi sam počeo pohađati pored redovne nastave i kurs engleskog jezika, što sam nastavio i u prvom i drugom razredu srednje škole. Sve to je umnogome olakšalo da mi poznavanje jezika u svakodnevnom životu i školi ne predstavlja nikakav problem ovdje, čak štaviše, moj engleski je bolji nego što sam očekivao. Međutim, daleko je od perfektnog i ima još mnogo toga što se može naučiti i poboljšati, pogotovo akcenat.    

Reci nam nešto o školi koju trenutno pohađaš (način predavanja, ocjenjivanja i sl). Kakav je školski sistem tamo i uporedi ga sa našim?

Škola koju pohađam ima 4000 učenika. Školski sistem je puno drugačiji. Učenici sami sebi biraju uglavnom 7 predmeta i njihovu težinu. Predmete koje izaberu imaju svaki dan, što znači da i ja imam 7 časova dnevno koji traju po 50 minuta. Način ocjenjivanja ide od A do F, gdje bi A bilo ekvivalentno petici, a F jedinici (počinje od 60%). Ocjenjuje se sve od aktivnosti na času do kvizova i testova koji nose najveći broj bodova. Na kraju školske godine imaju završni testovi na nekim predmetima koji mogu nositi određeni procenat od ocjene (na nekim mojim predmetima 20%).

Šta ti se tu najviše dopada?

Ovo je mnogo veća sredina koja nudi niz različitih mogućnosti, i to mi se ovdje najviše dopada.

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Svaki dan igram tenis ili idem u teretanu. Kad sam kod kuće, obično učim o online marketingu. Nekad vikendom igram američki fudbal, ili odlazim u posjetu i obilazak raznih interesantnih mjesta kao i kulturnih događaja i dešavanja kojih je ovdje na pretek.

Šta ti najviše nedostaje iz naših krajeva (porodica, društvo, hrana, okolina…)?

Iz naših krajeva mi definitivno najviše nedostaju porodica i društvo.

Da li se raduješ povratku kući ili bi radije ostao tamo?

Ovdje trebam biti još 7 mjeseci a povratak kući me svakako raduje. Nikad se ne zna šta će život donijeti i kojim će putem čovjek krenuti. Ako bi mene put odveo ponovo u SAD, mišljenja sam da ne bih izabrao Orlando za grad u kome bih živio, ali za sada uopšte ne razmišljam o tome.

Da li bi ponovio takvo iskustvo?

Mislim da je iskustvo koje ovdje stičem neprocjenjivo, i da opet mogu birati sve bih isto uradio.

Katarina Šaponja IVet

Dajana Barašin IV1 gimn.

Isidora Cvijetić IV1 gimn.