Prijatelju, pruži mi svoju jaku ruku

                 Život: jedna riječ, a zapravo nepravilno i zamršeno napisana knjiga, koja u stvari nema kraja. Jedno ljudsko djelo može da ispiše hiljade i hiljade stranica, a može i da napiše jedva jednu rečenicu. Ne, ovdje nije bitna olovka kojom pišeš, niti treba da imaš radni sto i lampu, ovdje je bitan karakter.

              Nikom život nije lak, niti je sve u životu lijepo i jednostavno. Svako je na nekakav način borac i pretrpi mnogo toga da bi opstao. Takođe, nije lako ako si sam, ako ti je život pun stranaca, ljudi koji ne misle ni na koga osim na sebe. Ali, kada kraj sebe imaš potporu, toplu ruku i čvrst stav, sve je lakše i bezbolnije. Niko ti nikad ne može biti bliži srcu i drag kao prijatelj. Prijateljstvo je nešto najljepše što se može dogoditi u životu i što traje. Nema ništa ljepše nego kad si sretan, ali kada tu sreću uspjevaš podijeliti sa prijateljem, onda si u potpunosti uspio. Najdraže mi je kada se osoba, pored koje se osjećam kao pored majke, raduje isto koliko i ja mojoj sreći. Taj iskreni osmijeh i draga riječ je nešto najljepše što mi se može dogoditi. S druge strane, kada mi sve u životu postane komplikovano i nerješivo, znam da nisam sama. Zapravo, to i jeste smisao života, da uvijek pored sebe imaš iskrenu i jaku osobu, za koju znaš da te nikad neće napustiti. Čak i kada pomislim da mom problemu nema kraja, za par trenutaka na licu osjetim toplu ruku prijateljstva, koja briše moje suze bez prestanka. U jednom trenutku se zapitam kakav bi život bio da nemam nikog pored sebe. A onda shvatim da kraj sebe imam sve što mi je treba u životu, čvrstu  ruku moga prijatelja.

               Istina je da, kada ljudi kažu da sve što je lijepo kratko traje, ali prijateljstvo je nešto što se desilo, dešava se i ostaje zauvijek tu. I kada jednog dana, svačiji život krene svojim putem, svojim ciljem, želim da znam da će me zauvijek pratiti jaka ruka moga prijatelja.

Elena Vučić, III2 gimn.