Nedovršena pjesma u vagonu

„Ovdje u ovom vagonu ja sam Eva. Uz mene je moj sin Abel. Ako vidite mog drugog Kaina, sina Adamovog, recite mu da ja“…

Gledavši izmorenu Evu kako piše, primjetio sam kroz prozor vagona kako su gradovi i kuće razoreni, više ništa nije isto na ovom svijetu…

Kako sam provirivao kroz prozor, još uvijek sam osjetio miris prirode, ali kako sam se okrenuo prema ostalim, taj miris je naglo nestao, zamjenio ga je nepodnošljiv i neugodan miris jadnih i izmučenih ljudi, koji su natrpani u vagon kao stoka. Kako vraćam pogled na Evu i njezinog sina, u trenutku stajemo, vrata od vagona se naglo otvaraju i izvlače nas napolje kao stoku, koja nije namjenjena nizašta drugo, već za klanje.

Razdvajaju nas u dvije grupe, ali još uvijek ne odvraćam pogled od Eve, vidio sam kako joj trgaju list iz ruke i kako ju odvode u nekakvu „kuću“ koja ima visok dimljak, i iz kog nasumično izbija dim…

Đorđe Bilanović IIet