,,Mnogo hteo, mnogo započeo, čas umrli njega je omeo”

,,Kad mlidija’ umreti” je jedna od onih tužnih, srceparajućih pjesama kojoj ću se uvijek vraćati, iznova je čitati i ponovo se oduševljavati njenim svakim stihom i strofom. Ona savršeno prikazuje prekratak život našeg velikog pjesnika, našeg tragičnog romantičara Branka Radičevića.

Sremski Karlovci su bili njegova sigurna luka, malo mjesto na sjeveru Srbije gdje je pjesnik proveo svoje najljepše dane, djetinjstvo i ranu mladost. Izučavajući osnovnu i srednju školu, tamo je imao prave prijatelje, poštovao prave vrijednosti u životu i bio je istinski srećan. Međutim, nešto ga je vuklo dalje, iako će mu, kako piše u svojoj poemi ,,Đački rastanak” faliti svaki vinograd, vrelo, rijeka, lug i žbun, on mora ići. Ima nešto u njemu što žudi za novim saznanjima i iskustvima, te tako napušta svoje rodno mjesto, ostavljajući za sobom bezbrižnu igru i svoje prve ljubavi. Kao mladić, živeći u inostranstvu, imao je priliku da postane jako blizak sa našim jezičkim reformatorom Vukom Stefanovićem Karadžićem i njegovom porodicom. Ova dva velikana srpske književnosti su se uzajamno poštovala, te međusobno podržavala i zalagala za rad koji će pomoći našim narodima u kulturnom i obrazovnom napretku. Branku je tada Vukova kćerka Mina, mlada obrazovana umjetnica, posebno zapala za oko i on se u nju zaljubljuje. Njegova ljubav nije bila glasna, svojoj muzi pisao je u tišini sobe, a jedna od pjesama koju je posvetio njoj je ,,Kad si zvezda sele moja”, poistovjećujući svoju dragu sa uzvišenim zvijezdama na nebu.
Pjesnikova sreća i blagostanje nisu dugo potrajali. Tuberkuloza, koja je tada harala Evropom, savladala je i Branka. Ova opaka bolest odnijela je živote naših najvećih pjesnika toga vremena.

Umro je u 29. godini života, ostavljajući svoja djela nedovršenima. Za života je imao samo jednu želju, a ona je bila da svoje pjesme dovede do savršenstva, ,,da ih obasja sunčanim zrakama” i ,,nakiti sjajnijem zvezdama”. Uprkos piščevom nezadovoljstvu svojim stvaralaštvom, on je svom narodu i generacijama danas, a i onima što tek dolaze ostavio jedno neizmjerno veliko književno blago. Branko je zajedno sa Njegošem, Zmajom, Đurom Jakšićem, Vukom i Lazom Kostićem obilježio jednu epohu romantičara.

 

 Ivona Stojić, II1 gimnazije