Saša Ivković je učenik IV2 gimnazije i aktivno se bavi folklorom već duži niz godina. Prve korake je odigrao kao član folklorne sekcije u osnovnoj školi. Nakon toga bio je član KUD-a „Mladost” iz Razboja, KUDM-a „Bosiljak” iz Dervente, a trenutno igra u ANI „Lijevče“. Pored igre, bavi se proučavanjem, sakupljanjem, izradom i prodajom narodnih nošnji. Svoja saznanja pronalazi u knjigama iz muzeja, kao i očuvanim originalnim primjercima. Izrada narodnih nošnji zahtijeva maksimalan trud, pažnju i odgovornost, ali Saši to nije problem jer radi iz ljubavi prema srpskoj tradiciji i kulturi. Po tome je postao poznat širom naše opštine. Mještani ga doživljavaju kao mladog, perspektivnog i talentovanog čovjeka.
- Kad se javila ljubav prema folkloru i narodnoj nošnji?
Ljubav prema folkloru mi se javila u osnovnoj školi. Iz narodne igre proizašla je i ljubav prema narodnim nošnjama, a nakon toga prema samoj izradi.
- Zašto te izrada narodnih nošnji privlači?
Nekada je svako domaćinstvo moralo znati izrađivati sebi odjeću, kao i zanatlije koje su u gradovima izrađivale posebne dijelove odjevnih komada. Kako se to ne bi zaboravilo i sam sam počeo da se bavim njihovom izradom.
- Koje narodne nošnje izrađuješ i koje materijale koristiš?
Trenutno su to najčešći dijelovi nakita, a uz to se trudim da izrađujem narodnje nošnje i nakit srpskog življa sa našeg područja i područja cijele Bosne i Hercegovine. Trudim se da koristim stare, autentične materijale, poput domaćeg beza, sukna i slično, ali nekada je teško doći do njih, te koristim novoproizvedene, koji su njihova vijerna kopija.
- Možeš li nam reći nešto više o bosanskohercegovačkoj narodnoj nošnji?
Nošnje u BiH su najčešće izrađivane u samim domaćinstvima, rjeđe su kupovane kod zanatlija. Upravo zbog toga što su ih radile same žene, u nošnjama BiH se ogleda dosta raznovrsnosti. Dijele se na 4 osnovne kategorije: dinarske, posavske, srednjobosanske i gradske.
- Na koji način prikupljaš autentične narodne nošnje?
Dio nošnji prikupljam od lokalnog življa, koje je do sada bilo veoma susretljivo prilikom mog istraživanja. One dijelove nošnji koji mi nisu dostupni ili nisu sa našeg područja nabavljam od prodavača ili stanovništva tih krajeva.
- Za kraj, koji su ti planovi za budućnost?
Prvi plan mi je da upišem etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a zatim bih volio da nastavim svoj život u smjeru očuvanja narodne tradicije Bosne i Hercegovine.
Sonja Stojičević IV1 gimnazije
Ivona Stojić IV1 gimnazije
Svjetlana Petković III et
