Intervju sa mladom košarkašicom, Sarom Davidović

41507754_708695116156028_7768586327875911680_nSara Davidović je učenica prvog razreda gimnazije naše škole. Sara se već dugo vremena bavi košarkom, zato smo obavili intervju kako bismo više saznali o njenim uspjesima i planovima za budućnost.

1. Sa koliko godina si primjetila svoju ljubav prema sportu?

Još od ranog djetinjstva, zanimao me sport. Sa 6 godina sam krenula na Latino-američke plesove, a takođe sam u tom period pohađala malu školu sporta.

2. Kada i kako si se počela baviti košarkom?

Sa 10 godina sam počela trenirati u Igokei. Moji roditelji su primjetili moj talenat i odlučili me učlaniti.

3. Pošto su treninzi u Banjaluci, a takođe često putuješ na treninge, stižeš li uskladiti školi i treninge?

Trudim se da sve uskladim, ali sam svjesna da je škola prioritet. Ako ne stignem kod kuće sve naučiti, često se desi da u autobusu učim i spremam se za školu.

4. Ko ili šta ti je najveća motivacija?

Želja za uspjehom.

5. Da li si stekla nova poznanstva pomoću košarke?

Naravno. Takođe, pomoću košarke sam upoznala svoju najbolju drugaricu.

6. Ko ti je uzor i zašto?

Najveći uzor mi je Bogdan Bogdanović zbog njegove odanosti prema klubu i postignutih rezultata. Pored njega, što se tiče ženske košarke, Saša Čađo.

7. Koji su tvoji najveći ostvareni uspjesi?

Najveći uspjeh mi je srebrna medalja na finalnom turniru RS za kadetkinje, ali pored toga: bronzana medalja na finalnom turniru RS za pionirke, zlatna medalja na WABA ligi, bronzana medalja na Fenix festivalu i zlatna medalja na igokeinom kampu.

8. Za koje sportive si, osim korašrke, još zaunteresovala?

Osim košarke, zanimaju me još: vaterpolo, fudbal i plivanje.

9. Da li se u budućnosti planiraš baviti košarkom?

Planiram, ali ako ne uspijem kao igrač, voljela bih biti trener, sudija ili fiziotarapeut u nekom košarkaškom klubu.

 

Gabrijela Čekić,  I gimn.