Čovjek nije stvoren za poraze

     Dječače moj, nije poraz izgubljena utakmica, ne sažaljevaj sebe. Kukavički je. Sebično je. Pogrešno je. Znaš, dječače, to je tek početak tvoje borbe. Porazi ne postoje, to su samo prepreke.

     Ne gledaj me tako mrko, shvatićes nekada moje riječi. Ja ih, nažalost, shvatih previše rano. Pogledaj se, dječače. Mlad si, imaš mnogo potencijala da postaneš dobar, naočit momak. Umjesto da razvučeš širok osmijeh i svima pokažeš te svoje divne rupice u obrazima, ti tu sjediš, tužan i razočaran jer si izgubio utakmicu. Slušaj, dečko, sam si kriv. Ne krivi Boga, sudbinu ili šta već, ti si dozvolio običnoj lopti da te savlada, da te pobijedi. Imala sam priliku da vidim svašta u životu, od sreće i luksuza do patnje i bola. Šta je trebala jedna djevojčica od svega 9 godina da kaže kad ju je život natjerao da se penje na stolicu da bi zamijesila hljeb, jer je bila premalena da sto dohvati sa poda. Nije imala snage da brzo okreće kuhaču već je mjesila golim ruakama. Zar je trebalo da odustane? Zar je trebalo da kaže: “Ne mogu, poražena sam”? Ne, dječače, nije odustajala. Porazila je svoju zakržljalost i istrajala u svojoj namjeri: Pobijedila je samu sebe. Šta je trebalo da kaže jedan čovjek koji je sahranio majku svoje djece, svoju ljubav? Zar je trebao i on da se ubije, da odustane od života koji je, na momente, izgubio smisao? Imao je teške borbe sa samim sobom, sa ljudima oko sebe, ali nije odustao. Poželio jeste, mnogo puta, da digne ruke od svega, ali je istrajao pobijedio bol. Tačnije, bol je prisutan uvijek u njemu, ali nije dozvolio da ga porazi, da ga uništi. Šta bi tek trebalo da kažu ljudi koji imaju teške bolesti? Zar treba u startu da se predaju, da dozvole slabosti i strahu da upravljaju njihovim životima? Ne, dječače, svi ti ljudi su nastavili da se bore i znaš šta, mali? Oni nisu poraženi, već su oni porazili strahove, slabosti, prepreke.

     Ne gledaj u moje oči, suzne su, znam. Bolje idi na igralište, pokaži sebi da si jači od prepreke. Jer na kraju, dječače, čovjek nije stvoren za poraze.

Dragana Vukić, IV/ET